Prava žena u Srbiji, diskriminacija, nasilje i zaštita žrtava

Prava žena u Srbiji garantovana su Ustavom i zakonima koji zabranjuju diskriminaciju na osnovu pola, nasilje u porodici i druge oblike rodno zasnovanog nasilja.

Ipak, žene su i dalje češće izložene nepovoljnom položaju pri zapošljavanju, napredovanju, raspodeli neplaćenog rada i učešću u odlučivanju. Poseban problem predstavlja nasilje koje može biti fizičko, psihičko, seksualno ili ekonomsko.

Ostvarivanje prava žena zato zavisi i od dostupne institucionalne zaštite, pravne pomoći, podrške žrtvama i dosledne primene zakona.

Prava žena i rodna ravnopravnost

Prava žena obuhvataju jednakost, dostojanstvo, bezbednost, slobodu odlučivanja i ravnopravno učešće u porodičnom, profesionalnom i javnom životu.

Rodna ravnopravnost znači da žene i muškarci imaju jednak položaj, tretman i mogućnosti za ostvarivanje svojih prava. Razlike među ljudima ne smeju biti osnov za uskraćivanje zaposlenja, obrazovanja, imovine, zdravstvene zaštite ili političkog učešća.

Republika Srbija je 1981. godine ratifikovala Konvenciju o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, poznatu kao CEDAW.

Ovom konvencijom obavezala se da uklanja diskriminaciju u
Političkom i javnom životu
Zapošljavanju i ekonomskom položaju
Obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti
Bračnim i porodičnim odnosima

Rodna ravnopravnost je važna za vladavinu prava, socijalnu pravdu i ravnopravno učešće svih građana u razvoju društva.

Diskriminacija žena u Srbiji

@ivanakekin300 000 žena nema osnovnu zdravstvenu skrb. Tako izgleda diskriminacija.♬ original sound – Ivana Kekin

Diskriminacija postoji kada se žena zbog pola, trudnoće, materinstva ili porodičnog statusa stavlja u nepovoljniji položaj.

Neposredna diskriminacija je otvoreno nejednako postupanje. Posredna diskriminacija nastaje kada naizgled neutralno pravilo žene pogađa teže nego muškarce.

Najčešći problemi u oblasti rada mogu obuhvatiti:

  • teže zapošljavanje i sporije napredovanje
  • niže zarade za rad iste ili slične vrednosti
  • pitanja o trudnoći i planiranju porodice tokom razgovora za posao
  • nepovoljan tretman trudnica i majki
  • manju zastupljenost žena na rukovodećim mestima

Žene obavljaju i veliki deo neplaćenog kućnog rada, uključujući brigu o deci, starijima i domaćinstvu. To može smanjiti njihove mogućnosti za zaposlenje, dodatno obrazovanje i razvoj karijere.

Posebno su ugrožene žene koje istovremeno pripadaju siromašnim, manjinskim ili drugim ranjivim grupama.

One mogu biti diskriminisane po više osnova, kao što su pol, invaliditet, starost, etnička pripadnost ili materijalni položaj.

@oslobodjenje Jelena Kalinić: Diskriminacija žena počinje u nivou dojenčeta Jelena Kalinić diplomirala je biologiju, ima master iz komparativne književnosti, osnivačica je i autorica portala Vakcine.ba i Nauka govori, a u Oslobođenoj je govorila o dobrobiti nauke – slušajte i gledajte sada na www.podcastoslobodjenje.ba 🎙️ #oslobodjenjepodcast #oslobodjena #nauka #zeneunauci #naukagovori #jelenakalinic ♬ original sound – oslobođenje

Rodno zasnovano nasilje

Rodno zasnovano nasilje povezano je sa neravnopravnim odnosima moći i obrascima ponašanja koji žene stavljaju u podređen položaj.

Žene čine većinu žrtava porodičnog nasilja, kao i većinu osoba ubijenih u porodičnom nasilju. Nasilje se može dogoditi u bračnoj, vanbračnoj, partnerskoj ili bivšoj partnerskoj zajednici.

Najvažniji oblici nasilja su:

Oblik nasilja Šta obuhvata
Fizičko Udaranje, guranje, davljenje, zaključavanje, nanošenje povreda i uskraćivanje medicinske pomoći.
Psihičko Pretnje, ponižavanje, vređanje, zastrašivanje, kontrolu, praćenje i uhođenje.
Seksualno Svaki seksualni čin bez slobodno date saglasnosti.
Ekonomsko Kontrolu novca, oduzimanje zarade, zabranu rada, sprečavanje obrazovanja i uskraćivanje imovinskih prava.

Nasilje može obuhvatiti i prinudu, izolovanje žrtve, ograničavanje kretanja, proveravanje telefona i pretnje deci ili drugim članovima porodice.

Vidljive povrede nisu uslov da bi neko ponašanje bilo prepoznato kao nasilje.

Prijavljivanje nasilja i zaštita žrtava

Nasilje se može prijaviti policiji na brojeve 192 i 0800 100 600. Prijava se može podneti i tužilaštvu, centru za socijalni rad ili zdravstvenoj ustanovi.

Prijavu može podneti žrtva, član porodice, komšija, prijatelj, kolega ili drugo lice koje ima saznanja o nasilju. Mogući načini prijavljivanja su:

  • telefonom
  • lično
  • poštom
  • elektronskom poštom

 

View this post on Instagram

 

A post shared by RTV Belle amie (@belami.rs)

Prijava može biti anonimna. Kada je potrebna hitna intervencija, potrebno je navesti podatke koji omogućavaju policiji da pronađe mesto događaja.

Policija procenjuje neposrednu opasnost uzimajući u obzir ranije nasilje, pretnje, posedovanje oružja, zloupotrebu alkohola ili droga i druge okolnosti koje povećavaju rizik.

Kada utvrdi neposrednu opasnost, policija može izreći:

  • privremeno udaljenje učinioca iz stana
  • privremenu zabranu kontaktiranja i prilaska žrtvi

Hitne mere traju 48 sati, a sud ih može produžiti za još 30 dana.

Žrtva može sačuvati poruke, fotografije, lekarske izveštaje, snimke poziva i druge dokaze. Nasilje treba prijaviti i kada takvi dokazi ne postoje.

Institucionalna i pravna zaštita

Zaštita prava žena zahteva saradnju policije, tužilaštva, sudova, centara za socijalni rad, zdravstvenih ustanova i lokalne samouprave.

Policija zaustavlja nasilje, procenjuje rizik i izriče hitne mere. Tužilaštvo vodi krivični postupak, dok sud odlučuje o produženju hitnih mera i drugim oblicima zaštite.

Centar za socijalni rad procenjuje potrebe žrtve, učestvuje u zaštiti dece i povezuje žrtvu sa dostupnim uslugama. Zdravstvene ustanove pružaju pomoć, evidentiraju povrede i mogu prijaviti nasilje.

Porodični zakon predviđa posebne mere zaštite, među kojima su
Iseljenje učinioca iz porodičnog stana
Useljenje žrtve u porodični stan
Zabrana približavanja
Zabrana pristupa mestu stanovanja ili rada
Zabrana daljeg uznemiravanja

Žrtve diskriminacije mogu podneti pritužbu Povereniku za zaštitu ravnopravnosti. Zaštitniku građana mogu se obratiti kada državni organ ili ustanova ne postupi pravilno ili ne preduzme mere iz svoje nadležnosti.

Žrtve nasilja u porodici imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć bez obzira na materijalno stanje.

Ona može obuhvatiti:

  • pravne savete
  • sastavljanje tužbi, žalbi i drugih podnesaka
  • zastupanje pred sudom i drugim organima
  • odbranu kada su ispunjeni zakonski uslovi

Zahtev za besplatnu pravnu pomoć podnosi se nadležnom organu lokalne samouprave prema mestu prebivališta ili boravišta.

Žena sa povezom preko očiju pored statue pravde i vage
Žene imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu i pristup institucijama bez diskriminacije.

Problemi u primeni zaštite

Žrtve često ne prijavljuju nasilje zbog straha, pretnji, ekonomske zavisnosti, brige o deci ili nepoverenja u institucije.

Dodatne prepreke mogu biti
Nedovoljna informisanost o pravima
Dugo trajanje postupaka
Nedostupnost advokata i psihološke podrške
Nedovoljan broj sigurnih kuća i savetovališta
Slaba povezanost institucija

Žene u manjim sredinama često imaju ograničen pristup specijalizovanim uslugama. Ekonomska zavisnost dodatno otežava napuštanje nasilne zajednice.

Efikasna zaštita zavisi od brze razmene informacija, pravilne procene rizika i koordinisanog postupanja svih nadležnih organa.

Informacije na internetu mogu pomoći žrtvi da prepozna svoja prava, ali ne mogu zameniti individualnu pomoć advokata, psihologa ili socijalnog radnika.

Mere za unapređenje položaja žena

Unapređenje prava žena zahteva uklanjanje rodnih stereotipa i ravnopravniju raspodelu porodičnih i kućnih obaveza.

Institucionalni odgovor na nasilje mora biti brz, dosledan i usmeren na bezbednost žrtve. Svaka prijava mora biti ozbiljno razmotrena, a procena rizika sprovedena bez odlaganja.

Važne mere obuhvataju:

  • podršku zapošljavanju i napredovanju žena
  • ravnopravan pristup imovini i finansiranju
  • veću dostupnost besplatne pravne pomoći
  • razvoj sigurnih kuća i savetovališta
  • obuke zaposlenih u policiji, pravosuđu, zdravstvu i socijalnoj zaštiti
  • jasnije informisanje žena o njihovim pravima

Projekat „Zaustavimo nasilje – ostvarimo ravnopravnost“ sprovode Vlada Srbije, UNDP, UNFPA, UNICEF i UN Women uz podršku Vlade Švedske.

Projekat traje od januara 2024. do decembra 2026. godine i usmeren je na sprečavanje nasilja nad ženama, jačanje institucija i unapređenje podrške žrtvama.

Zaključak

Prava žena u Srbiji zaštićena su Ustavom, domaćim zakonima i međunarodnim konvencijama. Ipak, diskriminacija, ekonomska neravnopravnost i rodno zasnovano nasilje i dalje ograničavaju njihovo ravnopravno učešće u društvu.

Efikasna zaštita zahteva doslednu primenu zakona, brzu reakciju institucija i dostupnu pravnu, psihološku, socijalnu i ekonomsku podršku.

Žrtve moraju imati jasne informacije, jednostavan način prijavljivanja nasilja i zaštitu bez dodatnog izlaganja riziku. Odgovornost za nasilje pripada učiniocu, dok institucije imaju obavezu da spreče dalje ugrožavanje žrtve.

Unapređenje prava žena neposredno doprinosi većoj bezbednosti, ravnopravnosti i socijalnoj pravdi.